Edi Radeticchio i moja djevojka Romina.Edi se prijavio na dugi triathlon u Nici 1998 (Francuska), a baš na dan utrke Romina je imala rođendan (savršen rođendanski poklon – tjedan dana na Azurnoj obali) i kocka je bačena.U nepunih četiri mjeseca spremio sam svoj prvi dugi triathlon,silom prilike morao sam kupiti odijelo za plivanje i povratka više nije bilo,postao sam triathlon ovisnik.
Snovi o odlasku na ishodište triathlona Hawaii-e rodili su se nakon što sam na internetu otkrio službenu stranicu svjetskog prvenstva u Ironman triathlonu (www.ironmanlive.com). A ulje na vatru dodao je Peda (op.a. Marijan Pedišić) svojim pričama o Hawaiima i naročito članak iz Trećeg sporta.Svoj prvi Ironman odradio sam u Klagenfurtu 1999,gdje sam shvatio što je potrebno da bih se kvalificirao na Hawaii-e.
Stoga sam počeo trenirati sa biciklistima (David Demanuelle i Massimo Demarin), a u trčanju mi je mnogo pomogao Lucijan Matika koji mi je vodio treninge i ispravljao tehniku,te sam uz njega stekao psihičku stabilnost koja je u Ironmanu bitnija od same fizičke pripremljenosti.Sljedeće godine u Rothu nedostajalo mi je samo pet minuta da upadnem na listu putnika za Hawaii-e.Popravio sam svoj rezultat u odnosu na Klagenfurt za 35 minuta i uvidio kako mi treninzi s jačima u mnogome doprinose poboljšanju rezultata.Tih pet minuta me je još više motiviralo i konačno u srpnju mjesecu ove godine San je postao stvarnost.Stazu u Rothu pošao sam za 9:31:25 što je bilo dovoljno za kvalifikaciju na svjetsko prvenstvo na Hawaiima.Kako je do same utrke ostalo svega 12 tjedana,organizaciju putovanja prepustio sam odličnom njemačkom teamu Hannes Hawaii Toursa, jer trebalo se pripremiti za utrku koja ne oprašta nespremnima.Sam let na Hawaii-e bio bi dosadno sjedenje u avionima i zračnim lukama Frankfurta,Chicaga i Los Angelesa da nije imao zanimljiv termin 24. rujna ,samo 13 dana nakon terorističkih napada na New York.Djelatnici sigurnosnih službi bili su vrlo revnosni u obavljanju kontrole putnika i prtljage (što je to triathlon?možete li otvoriti kofer s biciklom,jesu li to uistinu amino kiseline).Na sreću sva napetost,nervoza i strahovi nestaju slijetanjem u zračnu luku Kailua-Kona,gdje nas kao nagrada za sve neugodnosti i sate provedene u neizvjesnosti čeka vijenac orhideja opojnog mirisa,čaša Gatoradea i osmijeh na licu.Budući da smo u Konu sletjeli u 20 sati po lokalnom vremenu,nismo u prvi mah bili oduševljeni viđenim jer je sve bilo crno kao u rudniku.Jedina naznaka čarobnosti otoka skrivala se u intenzivnim,nama nepoznatim mirisima,te u za to doba dana čudno visokoj temperaturi zraka.
Nakon što smo se smjestili u apartmane White Sands Villagea ja sam složio bicikl i jedva dočekao da se bacim u krevet.Sljedeće jutro sa danjim svjetlom shvaćamo gdje se nalazimo i potvrđuju se sve priče o čarobnim Hawaiima,rapsodija boja,zvukova i mirisa posvuda oko nas.Đinovske palme,grmovi strelicija i orhideja kao i svakojakog drugog cvijeća koje raste uokolo velikog bazena u dvorištu apartmanskog naselja.
Sveukupni dojam upotpunilo je podmorje zaljeva u luci Kone,gdje se svakog jutra od 7 sati moglo plivati na originalnoj stazi na kojoj će se održati utrka, prepuno raznobojnih tropskih riba neobičnih oblika.Prijevoz od naselja do starta plivanja svakodnevno vrše vrijedni djelatnici Hannes Hawaii Toursa među kojima je i Daniel Kezele,njemački profesionalni triathlonac porijeklom iz Dubrovnika, koji na Hawaiima nastupa pod hrvatskim barjakom.Osim Daniela za Hanessa rade i Thomas Helllriegel,Andreas Niedrig i Ralf Eggert,koji su držali seminare plivanja,išli sa nama na zajedničke treninge te davali korisne savjete vezane za samu utrku.Za vrijeme zajedničkih treninga ekipa iz agencije organizira okrjepu na stazi sličnu onoj kakva će biti na dan utrke, što ulazi u cijenu aranžmana, a moram reći da je bila obilna i raznolika.Ali i svatko tko nije išao na zajedničke treninge ili je došao u vlastitom aranžmanu ima priliku kušati i okrijepiti se na stazi od strane organizatora,jer u tjednu prije utrke duž staze postavljeni su štandovi sa pićem (voda,cola,gatorade) i hranom (gelovi,pločice,voće) , te vaselinom i kremom za sunčanje sa visokim zaštitnim faktorom.Sama aklimatizacija i prilagodba na vremensku razliku bila je iznenađujuće brza s obzirom na priče koje sam slušao,možda zbog toplog i sparnog ljeta koje je bilo kod nas ove godine.Kako sam se dobro osjećao već od prvog dana po dolasku započeo sam sa treninzima te sam većinu taperinga odradio prema planu.Samo 2-3 predviđena treninga nisam sproveo u djelo zbog uživanja u čarima Big Islanda (najvećeg od osam Hawaiiskih otoka).Vulkani Mauna Kea i Mauna Loa visoki 4 000 m dijele Big Island na dva dijela : zapadnu i istočnu obalu.Na zapadnoj obali gdje se nalazi Kailua-Kona i gdje se održava utrka godišnje padne 30 puta manje kiše nego na istočnoj obali,jer vulkani ne dozvoljavaju oblacima koji dolaze sa istoka da prodru na zapadnu obalu.Stoga zapadna obala nalikuje spaljenoj zemlji iz SF romana,dok je istočna obala prepuna bujne vegetacije i vodopada.Na najjužnijoj točci otoka možete prisustvovati veličanstvenom prizoru ulijevanja lave u ocean,posjetiti nacionalni park vulkana ili hodati po rubu kratera vulkana koji je još uvijek topao premda je zadnju erupciju imao prije više od 100 godina.U jednoj od laguna (Kahalu’u beach park) moguće je plivati među kornjačama koje se ponašaju poput kućnih ljubimaca, a ako imate sreće prisustvovati i igri dupina u zaljevu u kojem je ubijen Captain James Cook.
Na činjenicu da se nalazimo na svjetskom prvenstvu,a ne na godišnjem odmoru podsjeća nas parada nacija.Pod hrvatskom zastavom ove nas je godine bilo osam od čega trojica natjecatelja,Daniel Kezele,Rovinjac Maurizio Nišlić (koji živi u Firenci ali dobro poznat mnogim triathlon fanovima u Hrvatskoj) i moja malenkost.Izvrsni spektakl same parade prolazio je kroz cijeli grad i završavao je kod IRONMAN VILLAGE-a gdje je otvoren Triathlon Expo na koji je bolje doći bez novčanika i kreditne kartice.Na sajmu možete vidjeti i kupiti svu masu najnovije opreme,pronaći svog on-line trenera,prijaviti se na jednu od kvalifikacijskih utrka za drugu godinu,snimiti svoju govornu poruku za navijače na webu ili prošetati kroz Ironman muzej.Pred samu utrku odrađujemo obveze brifinga,carbo-loading party,bike check-in,kupujemo suvenire i poklone za prijatelje i rodbinu te nastojimo što manje hodati i stajati na nogama jer dan D je vrlo blizu.Jedinu neugodnu situaciju na cijelom putovanju priredili su djelatnici zračne luke u Firenci koji su Nišlićev bicikl poslali u nepoznatom smjeru,tako da smo nekoliko dana strahovali kako će Maurizio uopće nastupati.Problem je opet riješio svemogući Haness koji je od vlasnika tvrtke GRIFFEN uspio dobiti na korištenje novi bicikl sa štanda vrijedan 3.700 USD.
Došao je i taj dan, satovi su zvonili točno u 4,svi smo prilično nervozni.Spremio sam si u shaker već toliko puta isproban doručak napunio bidone vodom i gatoradeom te krenuo na start.Rijeka ljudi kreće se Alii driveom prema Pieru obasjana punim mjesecom, neki su zabrinuti a pumpe im vire iz ruksaka,i svi u rukama imaju nekakvu bocu ili bidon.Napumpao sam gume,montirao sprinterice na pedale,polijepio Inkosporove gelove po okviru i stavio bidone.Stao sam u red i čekao da mi napišu brojeve na ruke i noge,više nisam siguran jesam li sve stavio na bicikl,pa odlazim još jednom provjeriti nakon što su me obilježili debelim flomasterom.Prije nego su nas pozvali da uđemo u vodu stigao sam još samo otići u WC gdje je bio red kao na zavodu za zapošljavanje,te se kratko pozdraviti sa Rominom koja je bila nervozna isto kao i ja ali je to nevješto skrivala.U vodi među 1500 ljudi susrećem Maurizia,da razbijemo tremu jedan drugom želimo sreću i dogovaramo susret na istom mjestu prije nego padne mrak,naše čavrljanje prekida pucanj iz topa i utrka je krenula.
Do okreta sam plivao odlično,a onda je došao neugodan udarac nakon kojeg me ulovio grč u zadnjoj loži.Sudac me podignuo na surf board i pomogao mi da istegnem mišić,no nakon ulaska u vodu uslijedio je novi grč i to u obe noge,ponovno sam se ulovio za surf ali grčevi nikako da popuste.Tada mi je sudac rekao “You are not able to finish,I’m going to put you out”,nakon čega sam se odgurnuo od boarda i nekako doplutao do promjene.Koliko sam izgubio na plivanju najbolje govori podatak da je Maurizio s kojim sam plivao do okreta,bio brži punih deset minuta.Isplivao sam iz vode kao 808. te sam u bijesu odlično odvozio (103. vrijeme bicikle),što mi se kao bumerang vratilo u Energy labu na 32. kilometru maratona kada su počele krize.Vremenski uvjeti na stazi još su pospješili takav razvoj događaja vjetar puše u prsa na mahove i 50 m/h a temperatura u Energy labu bila je 40 oC.Kroz krizu sam prolazio sve dok se nisam spustio na Alii drive gdje me nosila atmosfera (looking good,keep going) i mnoštvo navijača pa noge same trče.Po ulasku u cilj dočekala me Romina što me iznenadilo jer obično nema pristupa osobama iz pratnje iza kulisa.Nakon što sam dobio medalju i vijenac nezaobilaznih orhideja izljubili smo se a suze su potekle same, gospođe iz staffa odvele su nas do šatora za vaganje gdje su me izuli , dali mi šlape i čašu pileće juhe.Nakon toga uslijedilo je fotografiranje,tuširanje i masaža,pa brzo natrag na cilj da dočekamo Maurizia.Dok smo čekali da dođe prionuli smo čiščenju stolova sa hranom na kojima je bilo svega od pizze do kolača i voća ,od cole do gatoradea kojega nisam mogao smisliti poslije toliko litara popijenih za vrijeme utrke.Drugoga dana na proglašenju pobjednika priređen je veliki banket za sve učesnike i njihove pratioce na kojem je glavna tema bio brutalni vjetar na putu za Hawi,nesnosna vlaga i visoka temperatura u Energy labu.Svi su tvrdili kako im je ovo bila najteža utrka i da ne znaju što im sve to treba,ali je zaključak svih bio kako im je ovo jedan od najljepših dana u životu.Na odlasku najčešći pozdrav bio je “see you next year”,a ja sam vjerujem kao i mnogi drugi crvenim zaokružio 19. listopada 2002.godine.Pogađate već termin svjetskog prvenstva u Ironman triathlonu za 2002. Godinu.Svim potencijalnim triathloncima i onima koji žele jednog dana nastupiti na Hawaiima stojim na raspolaganju u vezi sa odabirom kvalifikacijske utrke ili bilo kakvim drugim pitanjima možete me kontaktirati na bijukzeljko@triathlete.com
Svima želim sve najbolje u novoj godini,mnogo ljubavi i zdravlja(nije sve u novcima),te sezonu bez povreda i da se jednog dana nađete na startu Ironmana u Kailua-Koni.
BIJUK ŽELJKO