Utrka je bila jako dobro organizirana. Dogovorili su poseban trajekt(ić) koji je prevozio takmičare ne Brione.
Staza za trčanje je bila 2 x 2500m (točno) ravna uz more i u hladovini, tako da tuda neće biti problen trčati niti u 6. mj. Sa biciklom je bilo problema. Mogli bismo utvrditi novu disciplinu - orijentacijski triatlon - obzirom na količinu čudnovato postavljenih skretanja, ali valjda se bolje nije moglo. Na nekim mjestima asvalt je u jako lošem stanju zbog korijenja drveća koje ga potkopava. Isto to drveće radi i sjenu tako da se izbočine ne vide dok nisi na njima. Bilo je čak nekoliko padova i pucanja guma. Za svaku pohvalu je ručak priređen nakon utrke. Na švedskom stolu našle su se tri vrste tjestenine sa tri razlicita umaka (bolonjez, plodovi mora i jos nešto), voće (jabuke, banane, naranče, groždje, kruške) sve moguće salate, kolači, sokovi te poneko pivo. Sve to bilo je servirano na način dostojan (bivše) predsjedničke rezidancije. Ljudi koji su radili na organizaciji bili su ljubazni, brzi i učinkoviti. Obrada podataka, također pravovremena ta za rezliku od nekih drugih utrka nije trebalo potezati vezu preko ministarstva da bi se dobili isprintani rezultati već sat vremena nakon završetka utrke. Zaključak: Doći i na Olimpijski triatlon 15. 6. tko preživi Plitvički maraton uz nadu da će malo pokrpati cestu.