Mađarski fer-play

Pratio sam cijeli tok trke iz auta. Zaista je bilo uzbudljivo. Vjetar je bio nemoguć, ali sve su cure izvrsno trčale. Ida Kovacs je odmah odjurila naprijed, kao što se pretpostavljalo. Ona je klasa za sebe. No zanimljiva je bila borba za preostale pozicije. Rano su se odvojile Mađarice Feher i Berces, a iza njih na 300-tinjak metara naše Marija Trošić i Veronika Jurišić, a daleko iza Dunja Kravos. Posebno je bio dojmljiv nastup Marije, koja je samo 18 sati ranije završila svoju trku u Gorici i otrčala svoj rekord 1:26!? Napala je Mađarice na 25-om kilometru i natjerala ih da se malo pomuče za novce po koje su došle. Veronika je zadržala isti ritam i ostala 5 minuta iza njih. Marija se s Mađaricama hrvala sve do 45 km i onda konačno počela padati u ritmu. Treba reći da su u Kloštaru (42km) prošli za 3:10! I kada su Feher i Berces pomislile da su se konačno riješile Marije, stigla ih je nova nevolja. Veronika je nakon 50-og kilometra počela polako stizati protivnice. Iako su tada imale 6 minuta prednosti, Mađarice su teško trčale i prednost se stalno smanjivala. Pet kilometara prije cilja Veronika dostiže Fehericu (stara poznanica s Plitvica, Zagrebačkog maratona, Čazme i Ivančice, zvana «čistačica»). Tada joj u pomoć stiže jedan od Mađara i trči s njom do cilja i usput optužuje Veroniku da se vozila u autu. Duel traje puna četiri kilometra i pri tom se smanjuje razlika pred drugoplasiranom Berces. Na zadnjem usponu u Čazmu, Feher definitivno puca, a da je bilo još samo kilometar trčanja pala bi i Berces. No, i ovako Veronika osvaja vrijedno treće mjesto i prva hrvatska trkačica koja je ovu stazu pretrčala ispod 5 sati!! I Marija ulazi u cilj s odličnim rezultatom 5:03, i ne znam što bi se desilo da se dan ranije odmarala umjesto što je trčala jaki polumaraton.

Ali, ono što me natjeralo da napišem ovaj prilog je izuzetno nekorektan odnos mađarskih trkačica spram naših (Veronike i Marije), koje su optužene da su se dio trke vozile u autu?! S obzirom da znam kako su naše cure imale jako dobre pripreme i da su obadvije u odličnoj formi, i nisu nimalo zaslužile optužbe već sportske čestitke za dobar nastup (koje nisu nikad stigle), nisam mogao biti ravnodušan spram mađarskih neosnovanih i nesportskih optužbi, pa sam im nakon trke dao do znanja da se ne mogu tek tako ponašati kada dolaze na trke gdje ih zanima isključivo novac. A smatram da i ostali hrvatski trkači moraju biti upoznati s tim događajem jer Mađari su naši česti gosti, a izgleda da su gostoprimstvo (nekolicina njih često puta prespava kod Ane Hageman ili nekih drugih Varaždinaca) i prijateljstvo koje uživaju kod nas doveli u pitanje!

Janko