Ultramaratonku i alpinisticu dečki teško slijede

Trčim, planinarim, kližem, vozim brdski bicikl, a ni to što mi popadaju nokti na nogama ne može me pokolebati.

Turistička zajednica Zagrebačke županije vjerojatno je jedina u Hrvatskoj koja se može podičiti kako je njena direktorica posjetila Patagoniju. Lidija Vrečar, diplomirana ekonomistica, koja je 23. siječnja proslavila 29. rođendan, upravo se, naime, vratila iz Južne Amerike gdje nije bila samo u turističkom posjetu nego se 28. prosinca uspela i na 6962 metra visoku Aconcaguu, najviši vrh obaju američkih kontinenata.

- Ekspedicija je organizirana u povodu 50. obljetnice Planinarskog društva Sveučilišta «Velebit» član kojeg sam deset godina – kaže Lidija, kojoj je Aconcagua treći osvojeni najviši kontinentalni vrh. Prije četiri godine, naime, stala je na najviši vrh Afrike Kilimandžaro (5995 m), a godinu potom i na krov Europe, 4907 metara visok Mt. Blanc. Planinarstvom je, kaže, poslije mature u zagrebačkom MIOC-u 1990. zamijenila večernje izlaske koji su joj bili previše jednolični. Kolegica ju je pozvala baš u PDS «Velebit» gdje joj se svidjelo mlado studentsko društvo. Završila je i speleološku školu, pa se aktivno bavila i «špiljarenjem», no prevladala je ljubav prema visinama. Od 1998. bavi se možda još zahtjevnijim sportom, a to je trčanje maratona. Lani u svibnju bila je jedina sudionica dvanaestosatnog ultramaratona «Forrest Gump», tijekom kojeg je istrčala čak 88,5 kilometara i postigla bolji rezultat od polovice muških ultramaratonaca. Bila je šesnaesta među 31 natjecateljem, a da je bilo više iskustva i rezultat bi bio bolji.

-Pri tako dugom trčanju treba uzeti tenisice broj i pol veće. Noga mi, naime, strašno otiče pa sam morala odustati zbog žuljeva. Još dok sam dostizala žensku normu, koja je iznosila 60 kilometara, sve je bilo u redu. Krenula sam po mušku (80 km) i nju dostigla, no do boljeg rezultata od postignutog ipak nisam mogla. Vidjet ćemo kako će biti na sljedećim maratonima u većim tenisicama – uz smijeh najavljuje Lidija nove rekorde.

I u maratone je, kaže, krenula slučajno. Kako živi u Maksimiru, svakodnevno je trčala u najljepšem zagrebačkom parku i srela dečke iz Atletskog kluba «Veteran». Počela je s desetkilometarskim utrkama, a slijedili su polumaratoni. Od ultramaratona neće odustati čak ni zbog velike neugodnosti nakon onog lanjskog. Otpali su joj, naime, nokti na nogama.

- Sreća je da je došlo ljeto koje sam provela u sandalama. Kad su se ponovno počele nositi cipele, problema više nije bilo – veselo priča i o bolnim posljedicama hobija. Osim trčanjem i planinarenjem, bavi se i klizanjem, a vozi i brdski bicikl. Kaže da je tipičan Vodenjak jer taj horoskopski znak krasi svestranost, dinamičnost te sklonost avanturama i druženju. Sve joj to omogućuju i hobiji, ali i poslovi kojima se dosad bavila. Tijekom studija, naime radila je u UN-ovoj misiji u Hrvatskoj, a poslije u turističkoj agenciji «Kompas». Dinamični su joj i planovi. Uz zahtijevan posao upisala je i poslijediplomski pa će alpinističke ekspedicije morati odgoditi do stjecanja nove titule, a najveća joj je želja penjanje na planine u Nepalu i Novom Zelandu. Uza sve obaveze, ultramaraton će nastaviti trčati, a najmanje će vremena ostat za dečke. Trenutno je slobodna jer, smije se dok to govori, teško joj je i pronaći partnera koji je može slijediti.

Ivo Kozarčanin (Večernji list)