POVRATAK OTPISANIH

Posljednjih dana svjedoci smo povratka jednog našeg sjajnog dugoprugaša koji je do prije nekoliko godina vladao i često pobjeđivao na mnogobrojnim trkama koje su se odvijale kod nas, a i na međunarodnom planu postizao je zavidne rezultate. Riječ je o Branku Peciku, popularnom Peci, čovjeku koji je ostavio dubokog traga u trčanju na duge staze i koji nekako zaslužuje da mu se u Maratoncu posveti sljedećih nekoliko redaka.

Kada je započela Vaša trkačka karijera?

- Moja karijera započela je 1983. godine. Te godine sam otrčao i svoju prvu trku. Bila je to trka koja se trčala savskim nasipom i dalje cestom koja je vodila do aerodroma «Pleso», a bila je dugačka 12 kilometara. Slučajno sam se prijavio pročitavši informaciju u novinama. Nažalost, ne sjećam se ni mjesta ni rezultata kojeg sam tada ostvario.

Dobro ste znani dugoprugaš. Zašto ste se odlučili upravo za ovakvu dužinu?

- Kod mene brzina nikad nije dolazila do izražaja. Više sam izdržljivije naravi. U odnosu na brzinske trke, trčanje na duge pruge ipak je nešto opuštajućeg karaktera.

Kada i gdje ste istrčali svoj prvi maraton?

- Bio je to poznati varaždinski «YASSA-maraton». Trčao sam ga 1984. godine. Istrčao sam ga praktički bez treninga, a postigao sam vrijeme 3:09. Poslije trke osjetio sam upalu mišića.

Koji Vam je do sada najbolje istrčani maraton, isto tako i polumaraton, te koliko ste do sada maratona pretrčali?

- Najbolji maraton mi je 2:25:42. To je bilo u Aurizzinu (Italija) 1986. godine, a najbolji polumaraton u Stubici '87 – 1:09:40. Ne znam točno koliko sam maratona pretrčao. Ivica Habuš tvrdi da ih imam više nego on (cca 50-ak), ali, nažalost, nisam vodio evidenciju svojih trka.

Istrčali ste i stazu od 100 kilometara. Aktualni ste rekorder Hrvatske u toj disciplini. Kada i gdje je to bilo i zašto ta staza?

- Tu dužinu sam istrčao u Varaždinu. Znamo, to je svojevremeno bila naša najduža trka, od milja nazvana «Varaždinska stotka», koja je u međuvremenu ukinuta. Stazu sam pretrčao u vremenu 6:46:22. bilo je to 1987. godine. Zašto ta staza? Jednostavno, uvijek mi je bila težnja svakom trkom istrčati što više kilometara.

Svojevremeno ste u svega nekoliko sati istrčali dva maratona. Kako to da ste se odlučili za ovakav pothvat?

- To se sasvim slučajno poklopilo. U subotu popodne bio je maraton u Radencima, a u nedjelju ujutro «Zagorski maraton». Htio sam prije svega vidjeti da li to mogu. Najzanimljivije u svemu tome je da sam na oba maratona postigao gotovo identično vrijeme.

Često ste nastupali na «Čazmi». S kakvim uspjesima?

- Na «Čazmi» sam do sada nastupio 13 puta. Tri puta sam bio drugi, tri puta treći i jednom četvrti. Nisam imao sreće da pobijedim. Jednom sam bio u prilici, kada mi je Laci (Josip Lacković) u zadnjih 10 km bježao oko minute. Svaki put kada sam pomislio da bih ga mogao preteći, on bi ubrzao, zadržavao prednost i na kraju pobijedio.

Ne možemo a da ne spomenemo i famozni ultramaraton «Biograd-Knin». Bez obzira na sve priče o toj trci, ona Vam je ipak ostala u dobrom sjećanju. Zašto?

- Slažem se da se ništa lijepo ne može reći o toj trci, osobito o njenoj organizaciji. Ipak, ovu trku ću upamtiti i ponečem dobrom. Naime, 1997. godine sam pobijedio s velikom prednošću ispred drugoplasiranog, kojeg sam ostavio, ni manje ni više, nego 1 sat i 12 minuta!

Sudjelovali ste i u sportsko-mirotvornoj manifestaciji PEACE RUN, koja je prolazila i kroz Hrvatsku. Što bi mogli reći o trkama takvog karaktera?

- Na manifestaciji PEACE RUN bio sam '91 i '93. Ova trka je na mene ostavila lijep dojam. Trke ovakvog tipa prekrasne su i uvijek bih išao na njih. Nisu natjecateljskog karaktera, trči se bez ikakvih obaveza, a druženje među sudionicima itekako dolazi do izražaja. Kad već govorim o takvim trkama, spomenuo bih i to, da sam 1986. godine trčao na manifestaciji «Utrka kroz Istru». I tada je bilo prekrasno i nezaboravno.

Svoje treninge ste provodili prilikom odlaska i povratka s posla?

- Istina je. Dok sam radio u «Prvomajskoj» tada sam dnevno trčao oko 34 kilometra (17 u jednom i u drugom smjeru). Živim, inače, u Hrvatskom Leskovcu. Međutim, ni to mi nije bilo dosta, pa sam poslije podne, po dolasku kući obavio još jedan trening.

I za kraj bi još voljeli saznati kakvi su Vaši planovi za nastavak karijere, budući da ste se nekoliko posljednjih godina malo povukli, te niste tako redoviti na trkama. A priča se da se očekuje Vaš veliki povratak – POVRATAK OTPISANOG?

- Točno je – vratio sam se. Povukao sam se iz privatnih razloga jer sam zasnovao obitelj. Sada opet redovito treniram. Hoću li se rezultatski vratiti – ne znam. Najvažnije mi je da se i dalje želim baviti trčanjem, jer to me čini zdravijim i zadovoljnijim.

Da li je zaista na pomolu veliki povratak našeg Pece? Vidjet ćemo. Svi mu od srca želimo da i dalje postiže sjajne rezultate, i da, prije svega, bude opet tu – među nama trkačima, gdje mu je oduvijek i bilo mjesto.

Robert Mašić